Ovog tjedna izašla je preporuka Europske komisije koja donosi informacije o mehanizmima, koracima i alatima koje valja poduzeti kako bi se održala visoka razina kibernetičke sigurnosti 5G mreže diljem prostora Unije.
Peta generacija (5G) mreže će činiti buduću kralježnicu naših ekonomija i društava povezujući milijarde objekata i sustava iz, među ostalima, i kritičnih sektora kao što su energija, promet, bankarstvo, ali i industrijskih sustava koji prenose povjerljive informacije te reguliraju rad sigurnosnih sustava.
Demokratski procesi, poput izbora, u sve će se većoj mjeri oslanjati na digitalnu infrastrukturu i 5G mreže što je pokazalo koliko je važno pronaći i otkloniti sve poteškoće te primijeniti preporuke Komisije prije izbora za Europski parlament u svibnju ove godine.
Nakon što se pokazalo kako postoji potreba za usuglašenim pristupom sigurnosti 5G mreža, Europska komisija svojim preporukama konkretnih akcija želi ojačati preventivne mjere kako bi se zaštitili ekonomski, društveni i demokratski sustavi. 5G mreža predstavlja dio ključne imovine koju Unije posjeduje i koristi kako bi ostala konkurentna na globalnom tržištu te osigurala svoju stratešku autonomiju.
Svaka ranjivost u 5G mreži ili kibernetički napad koji cilja mreže u jednoj članici predstavlja prijetnju cijeloj Uniji te je zato veliki značaj stavljen na mjerama koje se poduzimaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Svaka bi članica Unije trebala na nacionalnoj razini provesti procjenu rizika mrežne 5G infrastrukture do kraja srpnja 2019. godine. Na temelju dobivenih rezultata, svaka bi članica trebala povećati razinu sigurnosti svojih 5G resursa te stvoriti procedure koje će omogućiti podizanje razine sigurnosti cijele Unije. Također, svaka od pojedinih članica ima pravo sa svojeg tržišta ukloniti tvrtke koje se ne pridržavaju sigurnosnih standarda ili zakonskih okvira.
Sama će Unija do početka listopada 2019. godine donijeti procjenu rizika koja je koordinirana sa svim članicama te će na temelju podataka prikupljenih analizom ponuditi još niz mjera koje će se moći koristiti na nacionalnoj razini svake od pojedinih članica, ali i informacije o potencijalnim ranjivostima i prijetnjama. Ove mjere mogu uključivati dodatna certificiranja, testiranja, kontrole, ali i provjere dobavljača specifičnih proizvoda koji bi mogli biti nesigurni.
