Od davnina pa do današnjih dana, ljudi su imali potrebu za sigurnom komunikacijom. Pritom su bili svjesni da njihove poruke često putuju “nezaštićenim komunikacijskim kanalima”. Kako bi zaštitili svoje poruke, korisnici nezaštićenih komunikacijskih kanala su počeli kriptirati poruke koje su izmjenjivali. Osnovni zadatak kriptografije je omogućavanje dvjema osobama da komuniciraju preko nezaštićenog komunikacijskog kanala na način da treća osoba, kojoj nije namijenjena poruka, ne može razumjeti njihove poruke. Pošiljatelj preoblikuje otvoreni ili jasni tekst koristeći unaprijed dogovoreni ključ u kriptirani tekst. Ključ posjeduje samo osoba koja je poruku kriptirala i primatelj kome je poruka namijenjena. Kako bi od kriptirane poruke dobio izvornu, pošiljatelj treba na neki način poslati ili osobno predati ključ kojim primatelj može dekriptirati poruku (odnosno potrebno je razmijeniti tajni ključ prije razmjene kriptiranih poruka). Diffie-Hellmanov protokol omogućava sigurnu razmjenu tajnih ključeva. Dokument daje opis povijesti nastanka Diffie-Hellmanovog protokola, opis samog protokola u svoje dvije inačice te njegovu primjenu i primjere mogućih napada na protokol.
