Internet je sveprisutan u životu i radu svih ljudi. Pored sjajnih korisnih posljedica za poboljšanje života, on donosi i neke negativne. Najvažnije negativne su vezane uz sigurnost korisnika. To je posebno važno kad su korisnici djeca. Ona nemaju dovoljno znanja, iskustva i zrelosti da prepoznaju opasnosti, izbjegnu ih ili se bore protiv njih.
Napadači na sigurnost djece su najčešće druga djeca: bilo da ih nagovaraju na nezakonite, nemoralne ili neprimjerene aktivnosti, bilo da im se rugaju, sramote ih ili vrijeđaju svojim objavama. Osim njih, napadači su lopovi, seksualni prijestupnici, nasilnici svih vrsta, teroristi i drugi.
Opasnosti djeci prijete i od njihovih vlastitih aktivnosti kad koriste alate koji štete drugima, ili kad ne poznaju sva svojstva legitimnih alata pa njihove nuspojave nekome naštete. Druga djeca nad njima mogu vršiti nasilje, odrasli ih mogu spretno zavesti da za njih obave nezakonite radnje, mogu ih navesti da odaju privatne i osjetljive podatke o sebi, obitelji, prijateljima, a mogu ih namamiti ina fizički susret u kome mogu bit i fizički napadnuti i zlostavljani.
Kako ove opasnosti počinju informacijama čiju istinitost djeca ne mogu točno utvrditi, raste želja da se djeci ograniči pristup informacijama, za njihovo dobro. U tu svrhu brojne organizacije proizvode filtre sadržaja koji pokušavaju ocijeniti izvor informacije ili samu informaciju, bez obzira dolazi li do nje dijete pretraživanjem Interneta i baza podataka u njemu, dopisivanjem s nekim drugim korisnikom Interneta ili sudjelovanjem u on-line diskusijama.
Problem s tima alatima je što je i čovjeku ponekad teško odgonetnuti, govori li neki tekst o povijesti rasizma ili je to agitatorski rasistički pamflet. Osim toga, brojni su tehnički načini na koji dijete samo može zaobići takve mehaničke zaštitne mehanizme.
Stoga je jedino pravo sredstvo borbe protiv takvih opasnosti u kontinuiranom, sustavnom i predanom radu s djecom koji će ih poučiti samozaštiti i samoobrani u Internetu.
