U posljednje vrijeme, a posebno nakon pojave zloglasnog crva Stuxneta koji je napravio štetu iranskom nuklearnom programu, vidljivo je kako pojam sigurnosne prijetnje predstavlja mnogo više nego nekad. Napadači mjesecima, pa čak i godinama „pripremaju teren“ skupljajući maksimalno širok spektar informacija o specifičnoj meti, testiraju svoj maliciozni softver u simuliranim uvjetima, pokušavaju pridobiti na svoju stranu osoblje blisko meti ili pak treniraju svoje vlastite špijune koji im mogu pomoći u svojem naumu. Takve vrste napada zahtijevaju izrazito velike ljudske i novčane resurse, stoga takvu vrstu napada može provesti jedino vlada neke zemlje ili neka velika (bilo ona državna, privatna, teroristička ili kriminalna) organizacija. Naravno, nužan uvjet je da i meta, odnosno resursi (podaci) koji se namjeravaju ukrasti ili uništiti također budi vrijedni. Advanced Persistent Threat (APT) je termin koji predstavlja upravo takvu vrstu prijetnje.
